Žali se Siniša Dukarić da sam ga razočarao u NS:
Poslije tih radionica sam odlučio ostaviti ekipu i ostati na diskusiji gdje je Peratović lamentirao o svojoj zloj sudbi i inim čimbenicima koji ga eto ostaviše praktički kruva gladnog. Jedna riječ \"booooring\" - očekivao sam nešto jezgrovitije i koncentriranije osvrtanje iz prve ruke na ono što mu se dogodilo. Očekivao sam praktične savjete onima koji bi se mogli u takvo što upustiti, očekivao sam ABC hardcore blogerskog novinarstva, kako rukovati online identitetom, kako osigurati vlastito dupe, kako jebati mater moćnicima a da ti jaja ne završe na panju... Na kraju smo dobili kaotično rantanje lika koji se zna dobro posrat ali ne zna zatrpat vlastito govno - naravno da je to moje seljačko mišljenje, volim svesti stvari na osnovne sastojke, naročito ako objašnjavam nekome nešto o čemu nema pojma niti može razumjeti stvar u globalnom konceptu za sat vremena. Naravno da 95% ekipe nije kurca skužilo pol afera i imena koja je on spominjao i sipao kao iz rukava - zijevanje je bilo neminovno. Jest da sam ga čitao pa sam malo više upoznat s problematikom i okolnostima koje ju okružuju, no izašao sam iz konferencijske sale s nekim osjećajem njegove tragikomične novinarske kurčevitosti u ustima što dodatno potvrđuje i njegov zadnji unos o tome kako je sav jadan morao platiti za saobraćajku u NS-u, 132 eurića, jebigaPeratoviću. Prakticirati nevješto online hrvatsko-novinarsku utopiju (ma koliko god ona ispravna bila) i time dovesti sebe i bližnje u zajbanu situaciju te o tome kukati je po meni lejm i nije za očekivati od iskusnog novinara i odraslog čovjeka. Hoću reći da me na njegovom predavanju totalno bolio kurac što on nema para za platiti telefonski račun - očekivao sam neke blogerski/medijski relevantnije činjenice i poglede na to a ne njegov monolog o mikro novinarskom Gulagu. Anyhow, Peratović je bio čisti promašaj i zalud potrošenih sat vremena za mene... # digital vomiting, Blogopen 2007, mojih par linija ..., 2007-11-13